Zagrepčani su privilegirani: Evo u kojim je metropolama distribucija struje i plina najskuplja

Uz samu potrošnju energije, računi uključuju i poreze te naknade za distribuciju. Upravo se taj dio, naknada za korištenje mreže, znatno razlikuje ovisno o zemlji, prenosi Euronews.

Indeks cijena energije za kućanstva (HEPI), koji izrađuju austrijska regulatorna agencija Energie-Control, mađarski MEKH i analitička tvrtka VaasaETT, pruža detaljan prikaz krajnjih cijena električne energije i plina za kućanstva. Računi su podijeljeni na četiri komponente - energiju, distribuciju, energetske poreze i PDV.

U travnju 2024. udio distribucije u cijeni električne energije za kućanstva kretao se od samo 11 posto u Nikoziji do čak 65 posto u Budimpešti, dok je Amsterdam bio odmah iza s udjelom od 60 posto. Međutim, u slučaju Amsterdama, udio bi pao na 39 posto ako se izuzme povrat poreza.

Budimpešta i Amsterdam tako se izdvajaju kao ekstremni primjeri, s više od polovice računa za struju koji odlazi na troškove distribucije. Prosjek za 27 država članica Europske unije iznosio je 28 posto. Ostali gradovi s visokim udjelom distribucije uključuju Luksemburg (46 posto), Podgoricu (43 posto) i Bukurešt (42 posto).

Brojni gradovi srednje i istočne Europe, poput Kijeva, Vilniusa, Rige, Zagreba, Beograda i Varšave, imaju udjele distribucije znatno iznad europskog prosjeka. Među zapadnoeuropskim gradovima ističu se Pariz s 35 posto i Lisabon s 34 posto.

S druge strane, nordijske prijestolnice poput Helsinkija, Osla, Stockholma i Kopenhagena bilježe niže udjele, koji se kreću između 17 i 23 posto. U južnoj Europi najniže udjele imaju Atena i Rim, po 15 posto.

Berlin, Beč, Talin, Dublin i Prag nalaze se blizu europskog prosjeka, s udjelima između 29 i 31 posto. Među glavnim gradovima pet najvećih europskih gospodarstava, London i Madrid imaju najniži udio distribucije u cijeni električne energije, od samo 18 posto.

Kada je riječ o plinu, prosječan udio distribucije nešto je manji i iznosi 23 posto. Udio distribucije u cijeni plina za krajnje korisnike kretao se od samo 10 posto u Kijevu do čak 43 posto u Bernu. Osim švicarske prijestolnice, udio veći od trećine zabilježen je i u Sofiji (37 posto) te Bratislavi (34 posto), dok je u Dublinu taj postotak iznosio 32 posto.

Najniži udio distribucije u EU-u bilježi Amsterdam sa samo 13 posto, dok su Zagreb i Tallinn imali po 15 posto. Za razliku od električne energije, među pet vodećih gospodarstava Europe razlike u distribucijskim udjelima za plin su manje izražene. London i Madrid prednjače s 22 posto, što je ipak ispod europskog prosjeka, dok Rim bilježi 21 posto. Pariz i Berlin imaju još niže udjele, od 17 odnosno 16 posto.

Iz VaasaETT-a napominju kako usporedba udjela mrežnih troškova u ukupnim računima ne prikazuje uvijek stvarnu važnost tih troškova, osobito u slučajevima gdje regulatorne mjere ili sustavi subvencija utječu na energetsku komponentu računa.

Primjeri Budimpešte i Bukurešta jasno ilustriraju ovu pojavu. U Budimpešti distribucijski udio iznosi 65 posto, što odgovara iznosu od 5,94 eurocenta po kilovatsatu. U Bukureštu taj udio iznosi 42 posto, ali stvarni trošak je viši – 6,75 eurocenta po kilovatsatu. Razlog je jednostavan: krajnja cijena električne energije u Budimpešti je 9,1 centa, dok u Bukureštu iznosi 16,1 cent.

Sličan obrazac primjenjuje se i kod troškova distribucije plina u tim gradovima.

Struktura računa za energiju može se mijenjati kroz vrijeme, osobito tijekom izvanrednih situacija. Ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine jedan je od takvih primjera, koji je doveo do naglih promjena u cijenama energije, navodi Euronews.

U travnju ove godine krajnje cijene električne energije za kućanstva kretale su se od 9,1 eurocenta po kilovatsatu u Budimpešti do 40,4 eurocenta u Berlinu. Prosjek za EU-27 iznosio je 24,7 centi po kilovatsatu. Kada je riječ o cijenama plina, one su se kreirale u rasponu od 2,5 centa u Budimpešti do 34,1 cent u Stockholmu, dok je prosjek na razini EU-a iznosio 11,1 cent po kilovatsatu.